dule glavonja

  srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
zelim svoj blog

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zanapoliakov.com
Ramones.com
Funpic
Biljana Srbljanovic-blog
Gorica Nesovic-recepti
Maniac
Alan Ford


moji tekstovi na blogu B92

22.07.2009., srijeda

ZVONO ZA KRAJ

Na planeti Zemlji punopravnom članu integrisanog Sunčevog sistema, iz koga je nepravedno izbačen nesretni Pluton, koji je ispunio gotovo sve kriterijume iz “mape puta” za liberalizaciju viznog režima, postojao je deo plodnih oranica, između nekoliko reka i planina na kome su živeli ljudi. Bio je tu i jedan grad, po imenu Beograd. Vremenom je vrsta koja je obitavala na toj teritoriji mutirala. Postali su interplanetarni FENOMEN. Da budem precizniji to je ustvari podvrsta humanoida koji žive i rade bez mozga. Pogađate, reč je o Srbima i Srbiji. Nikada u svom sredovečnom veku nisam došao u kontakt niti sam imao prilike da se susretnem sa poniznijim i glupljim ljudima. Kod nas je sve kontra. Piramidalni grupni sex na sve strane. Potentni predsednik svako jutro kreće u laki peting sa svojim narodom preko svojih poslušnika, koji to šire dalje. To se do večeri završi brutalnim seksom i nasiljem u mnogim porodicama. Baba za dedu-deda za repu. Svi predsednikovi ljudi ugase svetlo, stave zvono oko vrata tajkunima i jebu sve što ne zvoni. I svi ćute, pognutih glava. U međuvremenu su se neki slepi, gluvi, sebični ljudi, ljudi bez pameti, shvatili da je zvono oko vrata spas. Kreće borba za zvonom. Gazi se tu preko žena, dece, staraca, poštenog radnog naroda, inteligencije, koze i sedam jarića. Spasonosno zvono čuva guzu.

Hvalospevi o nosiocima zvona oko vrata mogu da se gledaju svako veče u 18 i 30 na vestima „onoga“ što je nekada predstavljalo sinonim slobode, kulture, progresa, bunta, časti i poštenja. Lično sam godinama unazad negirao činjenicu da se B92 razboleo. A onda sam saznao dijagnozu. Oni odrastaju sa svojom publikom. Oni meni danas izgledaju kao ugojeni pevač pod šatrom na gasterbajterskoj svadbi. Kite ih svatovi, lepe novčanice na čelo a nesimpatični vokalni umetnik umazan oko usta jagnjetinom peva i zamišlja kako će protresti Srbiju insajderskim saznanjima. Tekstove svih pesama zna napamet. Ima dobru logistiku. Svaki dan mu na čelo pored novčanica lepe i šlajfne teksta. Đule, Kiki, Mlađa daju ritam pobuni i pažljivo promatraju da ovaj ne mune neku bankotu u džep a da oni to ne vide. Snimak turneje će biti sutra na TV G1792. Nestrpljivo čekam momenat da im Svetlana Ražnjatović zapeva sa ekrana. Smem u život da se kladim da je to sledeći korak ljudi s parama. Zamišljam, Ceca na B92 i predstavljaju je one njihove spikerke sa razrogačenim očima kao gospođu! Provalili su nosioci zvona da će ovi sve da urade za pare, pa se zajebavaju s njima. „Mišković nam, šmrc, već tri godine, šmrc, ne daje pare, šmrc, za reklame, šmrc!“

Šta reći a ne zaplakati. Šmrc! Ajde da se igramo glupog kviza sa njihove televizije. Ko ne daje pare za reklame medijskom gigantu B92? Pod a) Šaper, pod b) Đilas. Tačne odgovore šaljite na 9292, tako što ćete na razmak platiti PDV. Ako ste pre toga ulupali kredit na to što ste pogrešili da je Bajagi to nadimak, a ustvari tačan odgovor je Steva, o tome ćete saznati svakog ponedeljka u, citiram: „najčitanijem dnevnom listu Kurir“. Procenili su kreatori života da je dvadesetogodišnji kreten zaslužio da mu daju džeparac da nastavi tamo gde je stao. Od jeseni očekujte preplanuli falus Peđe d Boja u terminu obrazovnog programa. A u međuvremenu hajde malo da spinuju i izmišljaju boleštine.

Hajka na „režimske“ novinare s početka devedesetih kojima je prilepljena etiketa „ratnih huškača“ me je zaista ponizila i uvredila. Majko moja mila. Pa zar je moguće da se u Srbiji na početku 21 veka to dešava. Kako neko može da bude toliko zao i glup!? Pa, jebote, nisu novinari napravili rat na prostoru bivše SFRJ. Sada za rat nisu krivi Sloba i kompanija nego novinari. Nije kriv Dačić, Šešelj, Nikolić, Vučić i ostali otpad koji se ne razlaže u prirodi već dve decenije, nego novinari. Da nije bilo dnevnika ne bi bilo ni dobrovoljaca. Spikeri sa televizije su ratni huškači, a ne oni koji su im pisali tekstove. U epohi pomirenja svakoga sa svakim na političkoj sceni, zarad lične koristi od vlasti, nađeni su novi krivci. Boris Tadić i savetnici će koliko sutra abolirati i Legiju pošto nije on ubio Đinđića nego novinari. Nije Slobodan Milošević ubio Ćuruviju nego neko iz neke tamo redakcije! Šta mislite ko je prvi potrčao u susret toj kretenskoj umotvorini bolesnika iz vrha vlasti u svojoj, najnegledanijoj emisiji svih vremena, „Stanju Nacije“?! Ko je to nama na velika vrata uveo termin „šaperizacija“ u Srbiju? Nezavisna novinarska kuća koja je od pre nekoliko dana dobila stalno zaposlenje u vladi Srbije. Hoće li te pare koje su dobili od Tadića da daju gladnoj i bolesnoj deci. NEĆE! Hoće li da veličaju njegov lik i delo. HOĆE! Zamislite samo da su Tijanić ili Mitrović dobili tu kintu. Kakva bi to hajka sa njihove strane bila. Dosta mi ih je. Muka mi je. Povraćaću.

A sada malo lokalne komunalne problematike. Pošto su zatvori prepuni korumpiranih likova koji su pohapšeni proteklih dana, nema ko više da diluje drogu po ulicama. Zabrinuti narkomani, utekli od popova sa lopatama, najavili su protest ispred vlade Srbije. Isključivo žele da razgovaraju sa Miladinom Kovačevićem, najplaćenijim vladinim službenikom. Gde li je taj? Pominjanje njegovog lika i dela je i dalje državna tajna, pa više niko ne sme da zucne o njemu. Klipeta nam je izbio milion dolara iz džepa i boli ga uvo. Biće on osuđen onda kada bude uhapšen neko sa više od sto eura u džepu, i životu uopšte. Priznajem da sam do pre neki dan bio zabrinut za svoju bezbednost a onda sam shvatio da sa nekim bočnim primanjima imam čak sto deset eura, što mi garantuje da me neće hapsiti pošto nisam toliki bednik i pripadam finansijskoj eliti Srbije. Radostan hitam između osam SOS marketa i ulupavam sve do zadnje pare. Ostaće mi i za gaće bulevarske. Vreme mi je da promenim veš. Ili ipak kao do sada da uskočim obučen u veš-mašinu i prepustim se čarima centrifuge.

Svašta čovek doživi u sopstvenoj rotaciji. Priviđaju mi se kulturni taksisti, ljubazni šalterski gnomovi, policajci viši od Đelića, lepe i nasmejane žene, čokolada punjena kremom od limuna, burek-jogurt, burek-jogurt pa opet burek-jogurt, Homen i Delevićka zagrljeni pevaju Marseljezu, Zvezda prvak Evrope, letovanje u Omanu, crveni fića kabriolet, moja razredna Dragica, restoran Šibica, mečka Božana koja se šminka, parada srednjoškolki završnih razreda sa kikicama, EXIT, Guča, Ada Bojana, Njujork, Pariz, London. Svi, sto posto imate veš mašine u kućama. Uskočite u centrifugu s vremena na vreme. Super je osećaj. A možda baš Vi uhvatite patku na ringišpilu i dobijete nagradnu vožnju. Bolje ćete proći nego oni što love golubove po parkovima da ih skuvaju za ručak. Patka je lepša, ukusnija i mekša. Čak i od kučića. Gospodo, živimo u vreme vladavine Borisa Tadića, na vreme se pobrinite za zimnicu. Plašim se da ne počnemo da lovimo jedni druge i stavljamo u zamrzivače. Da se ima za slave i rođendane. Nemojte posle da bude da Vam nisam rekao.









- 15:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.